Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Priča za lahku noć – Uspavanka za N.H

Priča koja se dešava negdje drugdje i koja slučajno nema veza sa nama, može biti zaključena jednom rečenicom: „ Srećom nije kod nas“ Suštinski, to je najgore što se dešava kad zatvaramo oči pred tuđim nevoljama ne sumnjajući da će možda pošast Evropskog napretka doseći naše granice, pa pitanje koje slijedi ne izgleda ni malo naivno:

Otrov ili smrad

Dokad će novci upravljati ljudskim zdravljem i životima? 

 

Taman što su mještani sela u okolini n-tog Kombinata istjerali neprijatne mirise koji su im se danima uvlačili u kuću i, kako tvrde, izazivali glavobolje, mučnine i vrtoglavice – stiglo je i zvanično objašnjenje o izvoru njihovih nedaća. Centar za ekotoksikološka ispitivanja objavio je da je u pitanju vodonik-sulfid koji curi iz skladišta. Dobro je to kad curi, onda se može i zaustaviti, a šta reči kad postane svakodnevnica i pređe u kronični oblik?

Na adresu vlasnika ovih dana će, tvrdi glavni ekološki inspektor NN , stići rješenje za hitnu sanaciju skladišta vodonik – sulfida. Uz to, mogu očekivati i sudski poziv jer je inspektorica NN pokrenula prekršajni postupak protiv te firme. Razlog – „nepoštovanje naloga Republičke ekološke inspekcije da angažuju stručnu instituciju koja treba da kontroliše stanje životne sredine“, objašnjava glavna inspektorka.

SUMNJE U PODATKE: direktorica tvrdi da su koncentracije vodonik-sulfida bile povećane samo na dva mjesta gdje su njihovi stručnjaci mjerili. A ni to, kako ona kaže, nije opasno po zdravlje. „je koncentracija vodonik sulfida bila hiljadu puta veća od dozvoljene, ali to ne utiče na čovjekovo zdravlje“, saopštila je. Koincidencija je tu, šta dalje?. Pozvao ih je da objave cijeli Izvještaj o stanju životne sredine u okruženju, a ne samo pojedine vrijednosti jer je, upozorava: , vodonik-sulfid mnogo opasniji nego što se to navodi. «Njegova otrovnost spada u klasu otrova cijanida i četiri puta je otrovniji od ugljen-monoksida, a zbog specifične težine vazduha zadržava se u nižim slojevima». On tvrdi da vodonik –sulfid pri manjim koncentracijama djeluje na centralni nervni sistem i dolazi do gušenja i blokade disanja, dok pri povećanim nastupa – smrt. Uz to, on sumnja da nije samo pomenuti gas zapahnuo : «Taj miris koji se širio ne izaziva samo vodonik-sulfid već se još nešto ispušta u kasnim večernjim satima što ukazuje da se u procesu proizvodnje koristi neka nova tehnika, do sada neupotrebljivana ».
Administracija novog vlasnika, tvrdi da njihove krivice nema i da su i proces rada i sirovine nepromjenjene. Izvršni direktor NN kaže da se “pitanje zaštite životne sredine ne može riješiti preko noći.

Ugovoreno je, pri prodaji, da dovedu emisije gasova i prašine na zakonom dozvoljen nivo, modernizuju fabrike, spriječe zagađivanje zemljišta tj. modernizuju bazene crvenog mulja, skladišta opasnih i štetnih materija, deponiju otpada, kao i da dovedu kvalitet voda na propisani nivo. Ipak, Studija zaštite životne sredine je rađena i nije dostupna javnosti.

ISTORIJA TROVANJA : Problem je star koliko i fabrika. Formirana Državna komisija je ustanovila da treba sprovesti pedeset i jednu mjeru kako bi se spriječila dalja zagađenja – gotovo ništa nije urađeno.

 

Iste godine je NN magistar zaštite životne sredine, sa dugogodišnjim stažom upozoravala na štetnost po okolinu te da su prvi ozbiljni problemi sa tom fabrikom uočeni kada su u bunarima pored deponije crvenog mulja, ustanovljena zagađenja Na žalost, ovoj fabrici takvi kadrovi nisu tada bili potrebni – ostala je bez radnog mjesta dok je istraživala uticaj proizvodnje i njegovog otpada na životnu sredinu.

Sporadični ekološki incidenti i danas podgrijavali priču u javnosti o ekološkoj bombi. U centru pažnje se našao i u martu ove godine nakon što je NN objelodanila neke detalje iz Studije o stanju životne sredine koji pokazuju da je koncentracija nedozvoljenih elemenata mnogostruko veća od dozvoljenih. Ipak, ona je tada bila zadovoljna onim što na tom planu rade novi vlasnici, koji su, kako je kazala, počeli sanaciju stanja.  
Kakvo je sada tačno stanje javnost će saznati kada objavi najsvježiji izvještaj. Ministarstvu za zaštitu životne sredine i uređenje prostora poslao zahtjev da nam da na uvid taj dokument, ali nam je saopšteno da mu se skoro ne nadamo. “Postupak odlučivanja traje od 30 do 60 dana”.

NN priča kako je prošlonedjeljni smrad, koji se širio ravnicom i izazivao glavobolje i mučnine građana i seljana, sve zaprepastio. „Ovom trovanju nema kraja iako se borimo da se rad prilagodi standardima i prestanu da ugrožavaju naše živote“.

On tvrdi da je, upozoravao seljane da povrće iz zemlje u okolini Kombinata nije za jelo. „Zbog zagađenosti vode i zemlje ne smijemo jesti ništa od voća i povrća koji se ovdje proizvode. Iako živimo na selu moramo trčati na pijacu“.

Detalji koji su nabrojani su samo upozorenje na događanje u drugim mjestima i imaju snagu uvoda u ozbiljnu raspravu koja slijedi kao metoda upoznavanja građanstva kada nešto smrdi, od čega smrdi i koliko će smrdjeti.

Navedeno je stvarana istina koja je neminovno natjerala meritorne državne organe  da počnu misliti i o mogućnosti da sve uvozne tehnologije nisu uvijek  i kolektivno perspektivne kao rješenja nezaposlenosti.Nekad je bolje biti nezaposlen nego biti bolestan po stare dane kad oboljenja poprime kronični karakter.