Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za visoko.co.ba piše prof.historije Fedžad Forto: Smiješna strana historije II

Ovaj tekst prvobitno je trebalo da bude objavljen na jednom drugom mjestu, u nekoj ozbiljnijoj formi. Zbog određenih razloga to se nije dogodilo, pa ga mogu sada iskoristiti da ga kao pismo čitaoca objavim za www.visoko.co.ba. Međutim, zbog teme kojom se bavi, a još više zbog sadržaja, takva ležernija forma mu i odgovara. Htio sam da i ove godine dam svoj doprinos “novoj istraživačkoj sezoni” u potrazi za nepostojećim piramidama. Međutim, tu se teško ima šta novo reći. Najprije, euforija koja je kod dijela javnosti pratila ovo “otkriće” odavno je nestala; nema nekih posebnih dešavanja ni na strani Fondacije, a ni kod njenih potivnika. Da ne prođe sve baš dosadno pobrinuo se jedan dopisni saradnik Fondacije, Nusmir Berberović, čiji su radovi, otkako je prije otprilike prije pola godine počeo sarađivati sa Fondacijom, u više navrata objavljeni na njenim web stranicama, ali i na web stranicama njima bliskih udruženja i medija, prije svega hrvatske Udruge Kameleon. U stvari, ne radi se ni o kakvom saradniku Fondacije, već o jednom blogeru sa nadimkom Ante Ćermenović ili Antifoteljaš (čiji mi je identitet poznat), koji je u tih pola godine zadobio apsolutno povjerenje osnivača Fondacije Semira Osmanagića i drugih njegovih saradnika, te su mu, osim što su redovno objavljivali njegove radove prepune nebuloza, otvorili svoju dušu u brojnim e-mail porukama, te nam tako omogućili da zavirimo i u taj svijet mašte. “Nusmir Berberović”  je u stvari jedan naš čovjek koji je kao dijete došao u Njemačku za vrijeme rata, gdje je diplomirao klasičnu filologiju. Upravo mu je njegovo poznavanje klasičnih filozofa i mitologije pomoglo da vješto prevari Fondaciju, miješajući tvrdnje ili citate iz klasičnih dijela sa new age žargonom kakav obožavaju u Fondaciji. Moram biti iskren pa priznati da kada mi je javio u šta se upetljao nisam vjerovao da stvar ima šansi za uspjeh. Najprije, Fondacija je jednom već nasjela na takav trik blogera Izme Gugluća, čiji su “radovi” ne samo objavljeni na stranici Fondacije i u nekim medijima, već je bio čak uvršten i za “naučnu konferenciju”! Teško je bilo vjerovati da bilo ko može nasjesti dva puta na isti trik. Sa druge strane i moje zanimanje za ovu priču je bilo znatno splasnulo, a bio sam i opterećen nekim drugim stvarima. Tako sam u početku e-mailove koje mi je slao Nusmir manje-više samo memorisao i tek postepeno shvatio razmjere provale.Budući da su članovi Fondacije u prepisci sa Nusmirom kada su govorili o svojim protivnicima koristili riječnik za koji se može smatrati da je uglavnom u granicama tolerancije, red je onda na takav način pisati i ovaj tekst, ali zbog autentičnosti nisam htio vršiti nikakve korekcije kada su u pitanju slovne ili pravopisne greške iz Nusmirove prepiske sa članovima Fondacije.

KRIZA BH. NAUKE

Nusmir se prvi put javio Fondaciji pismom u kojem je bio i njegov tekst “Kriza bh. Nauke”. Tekst je naišao na veliko oduševljenje u Fondaciji i odmah je, uz manje korekcije, objavljen na njenoj web stranici. Da malo vidimo šta je sve Nusmir nalupetao u tom tekstu: “Da bi svoj stav obrazložio, potrebno je da se prvo pozabavimo kritičkim racionalizmom koji otkriva dogmatizam u modernom naučnom razmišljanju te fundamentalno kritikuje model naučne argumentacije… Popper tvrdi da empirijska nauka prije nego što se uopšte počne baviti istraživanjem određenog fenomena skoro intuitivno očekuje da dođe do određenog rezultata i sigurne spoznaje. Ta spoznaja za nju mora da bude apsolutna i neupitna. Razlog za ovakvo “ponašanje” nauke je jedna vrsta emotivne potrebe za sigurnom spoznajom.”…”Popperova kritička teorija se u postpunosti može primjeniti na stanje arheologije u BiH.”…

Dalje ide muzika koja tako godi mnogima u Fondaciji: omalovažavanje stvarne nauke i njenih rezultata, ovaj put spektakularnih otkrića u Goraždu, uz opasku o “arheolozima iz Sarajeva”: “Umjesto da podrže projekt istraživanja u Bosanskoj dolini piramida, arheolozi iz Sarajeva pokušavaju da pažnju skrenu na druge arheološke lokacije kao npr. u Goraždu. Interesantno je da su njima vjerni mediji i neki anonimni blogeri čak u više navrata pisali o “senzacionalnom” arheološkom otkriću u Goraždu. Ne začuđuje li činjenica da toliko pišu o tom okriću? Uvjeren sam da je povezanost jasna.”

G. Osmanagić je oduševljen: Kolega Berberovicu, zahvaljujem na javljanju i kritickom posmatranju bh. Stvarnosti. Posto imate malo vise vremena, rado cu vas ugostiti prilikom vase slijedece posjete Visokom da zajednicki trazimo odgovore na misteriju Bosanske doline piramida.

Ali nije samo g. Osmanagić taj koji se upecao. Jednako su nasjeli i neki od anonimnih blogera koji godinama prate rad Fondacije. Jedan od njih je sav svoj bijes iskalio na Nusmiru: “Gospodine Berberovicu, gore napisano se moze svrstati u sam vrh nebuloza ikad objavljenih na stranicama Fondacije. A konkurencija je zestoka… Smatram da ste otisli i korak dalje, jer nijedno od pomenutih nije tako omalovazilo rad i pronalaske bh arheologa koji su u zadnjih nekoliko godina, uz izuzetak Skelana finansiranih od Vlade RS, dobili mnogo manje novca iz entitetskog i opstinskih budzeta od gospodina Osmanagica i njegovog cirkusa. Vama je “kampanja protiv novih ideja” i dogmatizam sasvim obicno izvjestavanje o stvarnim i priznatim pronalascima, interesovanje za proslost domovine? Ili ste paranoik ili bezobrazan!”

Nusmir postaje faktor i član redovne e-mail diskusije između članova i pristalica Fondacije. Dobija sve pohvale i od Ahmeda Bosnića, koji nam se otkriva kao jedan od eksperata za Atlantidu: Iako sa malim zakasnjenjem … procitao sam esej koji ste mi poslali i ono sto mi se nametnulo nakon citanje jeste svjezina Vaseg pristupa toj temi. Bavim se amaterski a pomalo i profesionalno tajnama iscezlih civilizacija i napisao sam dvije knjige o svojim razmisljanjima i istrazivanjima iz te oblasti (Tajne iscezlih civilizacija i Atlantidu). I moji zakljucci su da su Egipcani naslijedili mnoga znanja sa Atlantide i mnogi simboli i bogovi iz staroegipatskog vremena siguran sam da poticu također sa Atlantide. Prica je uistinu zanimljiva i svakako bi volio da o njoj uzivo prodiskutujemo. Pa jednom kada budete u Visokom mogli bismo organizirati uz kafu jednu malu obostrano korisnu raspravu. Iskreno Vas pozdravljam, Ahmed Bosnic.”

Nakon Bosnića, niz pohvala, uz vlastite opservacije, daje i Goran Majetić iz Udruge Kameleon: “Poštovanje, 
članak je objavljen u Kameleonu. Odličan je. Platon je, kao i još neki drugi grčki filozofi, poznavao vještine dosizanja prave spoznaje o nama samima i svijetu oko nas. To znanje preuzeli su od Egipćana. Zanimljivo  
je da i, primejrice, starodrevna indijska civilizacija ukazuje na iste simbole stjecanja višeg znanja: sunce i zmiju. Najbolje je to sačuvano i objašnjeno u znanosti joge, koja i nama danas daje mogućnost takve spoznaje, jasno uz učenje i vježbanje (rad na sebi) kroz više života i pod vodstvom učitelja koji su taj put već prošli. Srećom, znanje (nikada) nije (bilo) izgubljeno, kako teoretsko tako i praktično, a i u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj itd. (da samo spomenem naše krajeve) opet postoje ljudi koji podučavaju takvom izvornom znanju. U srednjem vijeku bosanski i dalmatinski krstjani ili bogumili također su posjedovali i  
razvijali velik dio tih spoznaja o vrlini (etici) življenja. Srdačan pozdrav! Goran Majetić”

KUGLE LETE IZNAD VISOKOG

Zamislite sada kako kamene kugle lete iznad Visokog! Nusmir nam se pobrinuo i za to. Uprkos svim objašnjenjima geologa, uključujući i geološki institut iz Houstona, rasprava o “misteriji kamenih kugli” izgleda još nije prestala. Nusmir dalje piše i postavlja pitanje: “srdačno zahvaljujem na objaljivanju moga eseja. Mislim da mi je pozitivna kritika gosp. Bosnića dala još više samopouzdanja tako da trenutno pišem još jedan tekst o vezi civilizacije starih Egipćana i tajanstvene civilizacije u Bosanskoj dolini piramida. Znam da ste trenutno zauzeti i da imate malo vremena, ali bi mi zaista bilo drago kad bi mi mogli reći šta mislite o mom tumačenju funkcije kamenih kugli u BiH.” Slijedi odgovor g. Osmanagića: “Zdravo Nusmire, Gledaj, kamene kugle su fenomen koji trazi nekoliko razjasnjenja: prvo, da li je rijec o svjesnom, odnosno inteligentnom radu (misljenja sam da jeste) – drugo, kako objasniti da se javljaju u nekim udaljenim podrucjima gdje nemamo skorasnjih tragova kultura, barem 12.000 godina (juzna Kostarika, zapadni Meksiko, Bosna, Novi Zeland, Arktik, zapad SAD…); ocigledno da predstavljaju tragove nekih civilizacija iz proslog ciklusa razvoja u kome nasa logika ne vrijedi – trece, kada su u koncentraciji one predstavljaju energetski fenomen cije mjerenje jos uvijek ne mozemo vrsiti nasim instrumentima jer ne znamo sta trazimo – cetvrto radjene su od razlicitih, ali uvijek cvrstih materijala (vulkanski kamen, granit, tvrdi pjescar); to eliminise ideju da su prirodnog porijekla, ali i da su svrsi mogle sluziti samo zbog te cinjenice velikih cvrstoca, a ne izbora specificnog materijala 
– peto, imamo ih razlicitih velicina na svim lokacijama (Kostarika, Bosna, Meksiko), dakle i to je neki faktor, nisu morale biti sve iste velicine 
Kako ovo uklopiti u neko prihvatljivo rjesenje. Ideja o navigaciji po meni je tesko prihvatljiva jer su bile udaljene stotine kilometara od mora. Akumuliranje odredjene vrste energije, jeste sigurno, ali koja je svrha. Raspored planeta, zvijezda, sazvjezdja… mozda ponegdje kao sekundarno. 
Da li su one nekada sve lebdjele… sve je moguce. 
Pozdrav,

A u drugom pismu: “Ovdje je rijec o fenomenu koji je bio od iznimne vaznosti za razvijenu megalitnu pred-potopnu kulturu. Zasad nam odgovore u vezi svrhe kamenih kugli mogu sugerisati samo iz spiritualne dimenzije (hipnoticka regresija recimo). Ili da vremeplov koristimo za vracanje u proslost.

CRVENA ATLANTIDA

Rasprava o Atlantidi nije ništa manje zanimljiva. Odvela nas je sve do Crvenog otoka, Kube. Eva šta g. Osmanagić  piše na Nusmirove tvrdnje, koje su svakako objavljene na web stranici Fondacije: “Procitao sam, vrlo intertesantno, mada ne daju tacnu lokaciju. Naravno, Atlantida je bila serija vecih otoka koja se pruzala u rasponu od nekoliko hiljada milja morskog i kopnenog prostora. Na zapadu je dopirala do Kariba o cemu svjedoce podvodni ostaci kod Kube. Sredisnji dio kod Azora ima i plaze koje pripadaju periodima od prije 18.000 i 12.500 godina. Istina ce vremenom da se barem djelomicno otkrije, naravno ako nasa civilizacija bude imala dovoljno vremena.”

Usput je riješena i misterija “kamene krave” kod Visokog. Ne znam da li se neko još sjeća  “senzacionalnog otkrića” kada je jedan komad stijene kod Visokog proglašen za drevnu statuu krave. Nusmir iznosi “teoriju”  da je to neka refleksija kulta bika veoma raširenog kod drevnih civilizacija. G. Osmanagić je začuđujuće otvoren prema čovjeku koga nikad nije vidio u životu i iskreno mu odgovara: “Zdravo Nusmire, Fotografija kamene “krave” je snimljena iz jednog ugla i ima konture koje podsjecaju na kravu. Vec iz drugog ugla se taj oblik gubi. Po meni je tesko na osnovu toga iskonstruisati pricu o stovanju kulta krave. Potrebno je vise argumenata i nalaza. Slicno je i sa potencijalnom “zmijom”, Izbocine na kamenu se mogu objasniti i s modeliranjem tokom lijevanja koje ne mora biti simbolizam zmije. Ipak, svojevremno smo pustili te clanke na objavu zato sto nema potrebe da ostajemo u limitima, ali ipak treba biti uzdrzan u definitivnom zakljucivanju.”

Nusmir je “ljut” i na medije koji kritički pišu o Fondaciji, posebno na www.visoko.co.ba, te svim uključenima u ovu diskusiju piše: “Određenim političarima i dogmatskim naučnicima se nažalost pridružuju u neki mediji. Tu mislim na neke članke koji su objavljeni na visoko.co.ba. Mislim da je cilj očigledan: neki zlonamjerni novinari pokušavaju neistinitim tvrdnjama omalovažiti istraživanja u Visočkoj dolini piramida. Mislim da je to zaista skandalozno!” I ova Nusmirova tvrdnja je prihvaćena i javno objavljena, na stranici Udruge Kameleon!

Šta reći na kraju? Čujem da u Fondaciji imaju velikih finansijskih problema, pa zato javno apeliram barem na Općinu Visoko da omogući finansiranje u okviru svojih moći da se imamo čime zabaviti u ovo vrijeme teške depresije. Kažu da je smijeh najbolji lijek. A svima iz Fondacije koji su Nusmira pozivali na kafu u Visoko savjetujem da ga zaista i zovnu. Neka sportski priznaju da ih je čovjek provalio. Također bih se zahvalio onim bivšom članicama/članovima i saradnicama/saradnicima Fondacije koji su mi ustupili više stotina stranica raznog materijala, uz obećanje da ću ga iskoristiti za svoj daljnji rad na ovoj temi.