Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Sutra posljednji ispraćaj fra Ignacija Gavrana

U četvrtak, 26. novembra, bit će posljednji ispraćaj dr.fra Ignacija Gavrana  s misom u 10 sati u Sjemenišnoj crkvi u Visokom, a misa zadušnica i ukop bit će isti dan u Kraljevoj Sutjesci u 14 sati.

 Fra Ignacije Gavran, sin Ivana i Marije r. Stjepanović, rođen je 24. februara  1914. u Varešu, gdje je pohađao osnovnu školu, a odmah nakon nje Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1925.-1934.). U franjevački red stupio je nakon 6. razreda gimnazije, u Livnu, gdje je proveo i godinu novicijata (1931.-1932.). Za svećenika je zaređen u Banjoj Luci, 11. Rujna 1938. Studirao je teologiju u Sarajevu i Breslavi, a filozofiju na sveučilištu u Breslavi i Ljubljani (1934.-1941.). U Ljubljani je i diplomirao i postigao doktorat iz filozofije tezom: Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva (Sarajevo 1941.). Pohađao je jednu godinu i likovnu akademiju u Zagrebu (1943.-1944.).

U izdanju Svjetla riječi izdao je četiri knjige Putovi i putokazi (1988.-2003.) te knjigu Suputnici bosanske povijesti (2007.). Također je izdao udžbenike za psihologiju i logiku. Prevodio je također s raznih jezika. Od devedeset pet godina života, fra Ignacije Gavran franjevac je sedamdeset i osam, a svećenik sedamdeset i jednu godinu. Uzorno poštujući pravila razvijao je sebe u službi zajednice franjevačke, kršćanske i ljudske.

Studirao je teologiju, filozofiju i povijest umjetnosti kod velikih autoriteta, postigao doktorat znanosti i postao jedan od najznačajnijih intelektualaca svoje Provincije i domovine. Napisao je brojne knjige, studije i članke s područja povijesti svoje zajednice, povijesti umjetnosti i filozofije. Uredio je niz povijesnih izdanja, posebno samostanskih kronika, utvrđujući golemo značenje i prisutnost franjevačke provincije Bosne Srebrene u bosanskom i europskom kontekstu. Pišući s ljubavlju i toplo o značajnim franjevcima minulih vremena i o njihovu svijetu, postao je čuvar memorije, štoviše i sam memorija zajednice. Odgojio je u šezdeset i osam godina profesorskog rada naraštaje redovnika, svećenika i onih koji su se odlučili za život u svijetu. Bio je knjižničar Franjevačke klasične gimnazije u Visokom preko šezdeset godina, povećavši fond knjiga s petnaest tisuća na više od šezdeset tisuća. Te je knjige desetljećima posuđivao osobito učenicima i studentima grada Visokog i okolice. I na taj je način ostvario Franjino geslo: Non solum sibi vivere sed et aliis proficere (Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti).

Oblikovao je arheološku i etnografsku zbirku u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom; obje značenjem daleko nadmašuju okvire svoje institucije. Jasnih etičkih stavova, otvoreno ih štiteći i u najteža vremena, postao je neupitnimoralni autoritet.