Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za visoko.co.ba piše Goran Čakić: Nažalost, naš Zavičajni muzej nam ništa ne prezentira


 

Šta su onda rekli da je Bosna i Hercegovina ? 

Dr. Mandić imao je znanja, snage i hrabrosti da kaže: 

 


Po utrnuću naše narodne dinastije Trpimirovića i prelaskom hrvatske krune na glavu madžarskog kralja, Posavska banovina, kojoj je prije krunjenja za kralja vladao ban Dmitar-Zvonimir, je tu krunu prihvatila i odlučila braniti, no krajevi južno od Save, posebno Banovina Bosna su odbili to priznanje i nastavili živjeti posebnim državnim životom. Kao što god uzu Panoniju tj. Banovinu (Bosnu) nisu mogli vojno poništiti Rimljani, to nije pošlo za rukom ni Mađarima, pa su tu samosvijest Bosne poštivali i Turci – dopuštajući Bosni da nastavi živjeti autonomnim životom kao sastavni dio Otomanskog carstva, a jezik Bosne je bio i jedan od – službenih jezika Otomanskog carstva.

 

Smisao posebnosti Bosne održao je njezin kontinuitet državnosti daleko dulje i od Banovine posavske i od Velike županije Raške, koja je poslužila kao jezgro za nastanak Srbije.

 

Uzme li se u obzir nepobitna činjenica, da je samo u Bosni bilo Velikih Banova i Velikih župana, te da je Raška bila jedna od Veležupa Velike Banovine Bosne, shvatit ćemo i ambiciju Stefana Nemanje da eliminira s položaja Velikog Bana Kulina kako bi, nakon eliminiranja svog starijeg brata Tihomira, postao on i Velikim Banom i zavladao svim Veležupama od Morave do Kupe na zapadu. Da bi to postigao, Stefan Nemanja je bio ‘veći katolik od pape’ – pisao je tadašnje papi Inocentu III denuncijatorsko pismo protiv Velikog Bana Kulina i optuživao ga da je heretik, pak tražio od Pape vojnu pomoć da u Bosni uspostavi pravu katoličku vjeru.

 

Papa je ipak bio oprezan čovjek i poslao je u Bosnu posebnu inspekciju koju su predvodili splitski nadbiskup Bernard i papin kapelan Casamaris, da provjeri pravovjernost i Crkve bosanskih krstjana a i samog Bana Kulina. Za tu svrhu sazvan je Sabor na Bilinu Polju (dne. 06.04.1203), na kojem su se dogodile dvije za opstanak Bosne, kao posebne Banovine, kljucne stvari. Papina delegacija nije našla u ispovijedanju Bosanske crkve ikakve hereze, a Ban Kulin je prihvatio nadleštvo Svete Stolice nad Crkvom bosanskih krstjana s tom razlikom što je bogoslužje ostalo na narodnom jeziku, jer u Bosni ni mnogi svećenici, a kamo li kršteni ljudi nisu razumjeli ni latinski ni grčki.Pa neka sad kažu da crkva bosanska nije autentična.Nema nikakvog razloga da neko od crkvenih ljudi ne znade latinski i grčki jezik.

Hej kršćanstvo na maternjem jeziku.Malo je falilo da se i islam prihvati na maternjem jeziku.  

 

Pa kome onda pripada?

 

Nikome samo Bosni i Hercegovini.

 

A gdje je nastala?

 

Dignite glavu prema Visočici, imate pogled , a imate i odgovor.        

 

Svjetski dan muzeja 18-maja  trebao je da donese nešto interesantno u svakom muzeju u svijetu, neki obrađeni artefakt ili nalaz koji treba da se obradi, novu postavku. Nažalost, naš Zavičajni muzej nam nije ništa prezentirao i pored dosta istraživanja koja se vrše 8 godina na neolitskim nalazištima, Moštra, Papratnice, Okolišća , Radinovićima, Visočkom gradu, te na Čajengradu , gradu kojem se izgleda traži mjesto pod suncem.   

 

Neolitski nalazi Moštra i Papratnice su na žalost otišli na “obradu“ u Njemačku, dok je veliki dio prethodnog istraživanja pokriven ogromnim brojem nalaza koji su stigli do muzeja, ali ih još nismo vidjeli.

 

Nisu se stekli uslovi za to, kažu tako, a Okolišće nam za sada ostade pusta želja. Ponekad se neko mora vratiti nekom artefaktu koji je nađen i koji predstavlja veoma bitnu eksponat opstojnosti jedne države.Imamo mi takvih nalaza koji zaslužuju da se ponovo pogledaju jer dosadašnje analize nisu dale odgovore kojim bi bili zadovoljni.

 

Vratimo se 121 godinu nazad, Kulinovoj ploči iz jednog razloga: otišla je u Zemaljski muzej u Sarajevu da se obradi i nikad se više nije vratila u Visoko.

 

Valjda je to Visočka sudbina?   

 

Ploča Kulina Bana nađena 1898.g. na Tuštinoj njivi, ni u Visokom ni u Moštru.  

Veoma impresivan tekst sa ploče govori o veličini Kulina Bana i zapisima koji nisu do danas odgonetnuti. Centralni zapis sa ploče govori o tome da je Kulin izgradio crkvu u podgorju Sljepičišć(?)i postavio svoj obraz nad pragom, stoga Bog daje Banu  + Kulinu zdravlje i Banici Voislavi.

 

Riječ OBRAZ se koristi danas samo u Češkom jeziku i znači slika.  

 

Tekst ni do danas nije u potpunosti dešifrovan i pored  nastojanja velikih imena arheologije, ali se može pretpostaviti da je  ban Kulin iznad praga crkve stavio ploču kao svoju sliku, odnosno svoj obraz.  

 

Obraz Visokog u kome nema  nalaza iz Moštra, Radinovića,Papratnice, odnosno Zagreblja, koji se obrađuju u Njemačkoj.  

 

Negdje u zgradi Muzeja koji se adaptira leže nalazi iz Okolišća, a u mraku podruma negdje su sjeni onih koji su ustoličili Visočki muzej. Uvijek postoji neko ko je prije stvarao, gradio i davao temelje historiji Visokog.

 

Sjetimo se bar onih koji to zaslužuju: Salko Oruć, Vaso Radić Arheolog koji je udario temelje muzeju u Visokom. Kako zaboraviti i potpisnika članka Dr. Fra Rastka, Rastislava Drljića i spomenute koji nam ostaviše muzej da ga danas adaptiramo.

Lahko je pronaći u Slovenskom biografskom leksikonu podatke o pokojnom Antonu.Nije napisano mnogo , ali je rečeno dosta.  

  

Ime in sedež ustvarjalca: Anton Smodič

 

Historijat ustvarjalca: 

Anton Smodič se je rodil leta 1905 v Gradcu, umrl leta 1960 v Visokem v Bosni. Bil je učitelj, pozneje je deloval kot kustos v muzeju. Nekaj časa je bil tudi ravnatelj muzeja. Pisal je arheološke, etnološke ter zgodovinske članke o Ptuju ter okolici.

 

Historiat fonda: Ohranjena je ena mapa osebnih dokumentov v kopijah.

 

 

Nikoga ne zaboravimo.

 

Vrijeme nije započelo poslije rata.

-Anton Smodič arheolog,

-Ljiljana Tomičić   arheologinja,

-Mr. Nataša Šahinović historičar umjetnosti,

 -Dr. Prof. Slaviša Perić arheolog

 

Navedeni su uspjeli obilježiti, svako na svoj način, vrijeme provedeno u muzeju. Dvoje od njih su umrli u Visokom. Dvoje otišlo iz Visokog i danas su priznati naučni radnici u Sarajevu i Beogradu. A, danas imamo šta imamo. Arheologa nemamo ni na vidiku.Čuo sam neki dan da imamo jednog studenta arheologije, ali nisam uspio saznati da li ima mogućnost i nekad uđe u muzej. Neka, možda i ne treba ulaziti prije diplome. Mjesto svakako vapi za njim. Visoko i historija su zaslužili da muzej radi mnogo samostalnije i da se kani izložbica kojim se vrijeme ne može zaustaviti. Izgleda da je najlakše puno  reći, a ništa ne kazati, jer sigurno proizlazi da,historijski Visoko lice ima, ali obraz nikako. A treba samo uzet komadić maltera sa bilo koje gradine u okolini Visokog i poslati ga na analizu.     

 

Očito da profesor Šečerović mora napraviti samostalnu izložbu pokušaja rekonstrukcije sa artefaktima Starog grada. Rekonstrukciju je sam uradio i za to mu treba odati priznanje.