Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Visoko između Aziza Brotlije, Nihada Čengića, Džemaila Silajdžića i nestašluka njihovih nadređenih

Ponovni izbor Ahmeta Kurspahića na mjesto prvog čovjeka u OO SDA, tiha ali uočljiva izolacija Aziza Brotlije sa lokalne SDA političke scene (moj subjektivan stav na osnovu nekih privatnih razgovora sa lokalnim SDA-ovcima op.a), distanca od “stare garde” sa sumnjivim doprinosom stranci proteklih godina i njihov neulazak u Izvršni odbor SDA, zatim konačni odlazak Nihada Čengića nakon 13 godina na čelu SDP-a, borba za pozicije u predstojećim izborima na lokalnom nivou u SBiH, interesantno ponašanje Džemaila Silajdžića i nezainteresovanost Vahida Heće, prećutna nova koalicija u vijeću na osnovu koje SDA postaje opozicija, oduzimanje ovlasti načelniku od strane vijeća i stavljanje istog u poziciju statiste u kukuruzima…. samo su neki od političkih momenata koji nagovještavaju interesantnu jesen i zimu pred Opće izbore kada “lokalci” moraju trasirati teren sarajevskim gazdama za nove četiri godine “guzeljanja” i “foteljanja” na račun poreznih obveznika.

Ali pokušajmo to posmatrati ovako i vratiti se opet na lokalni nivo jer nas to najviše i zanima. Kada su u pitanju Opći izbori i posmatranje Visokog iz tog ugla, šta je Visoko dobilo od ljudi koje je biralo u više instance vlasti. Idemo redom počev od, po broju vijećnika, najjače političke stranke u Visokom:

Nakon balijskog pihtijarluka koji je slomila “seoska” opcija SDA 2000-te imali smo autokratsku vladavinu i eru Aziza Brotlije uz  pomoć njegovih prijatelja i saradnika koji su prve godine stolavanja iskoristili za obračun sa onima koji su im prije agrasije nabili komplekse “čaršije” i “čaršijskog”. Kao dokaz prilažem podsjećanje na onaj predizborni oglas nepoznatih autora koji se pojavio pred lokalne izbore u kojem se Čaršija tretira kao jevreji u Berlinu 1940-te i poziva na otvereni sukob sela sa gradom!? U strahu da neko ne bi ugrozio političke pozicije nekolicine od 1995-te naturalizovanih “Visočana”  OO SDA se bazirao na iste ljude kako u pozicijama u vrhu stranke u Sarajevu tako i na pozicijama u Kantonu. Da bi to održali, morali su se nemilosrdno ulizivati Maglajskom naturalizovanom Zeničaninu Miralemu Galijaševiću i nekolicini onih iz Kantonalnog odbora stranke koji se mogu kupiti za pečenicu, kožnu jaknu i eventualno tuističko guzovača putovanje u egzotičnu zemlju. Zauzvart u Visoko su dolazila kapitalna ulaganja koja su procentualno naviše išla u seoska područja i konstantni privredni poticaji, konstantno istim ljudima. Visočka SDA bez obzira što je podržala Bakira Izetbegovića, a ne Sulejmana Tihića ipak je dobila jedno mjesto u Glavnom odboru stranke. Nije teško pogoditi ko je u pitanju, ponovo je to Aziz Brotlija koji je to bio i protekle četiri godine. Koliko je to značilo za Visoko, ostavljam kao mogućnost subjektivnog stava svakog pojedinca.

Za razilku od SDA, SDP nije tako uspješan, kako da im vjerujemo i damo podršku kada im ni Zlatko neda niti jedno mjesto od 119 u Glavnom odboru. I na Kantonu ne stoje ništa bolje. Sve što su dobili je jedno mjesto u Nadzornom odboru stranke na državnom nivou, a to nam može pomoći isto kao i priča da smo nekad bili Srez i da smo imali pozivni 071, prije nego nas Hare Silajdžić Vašingtonskim sporazumom pripoji Zenici i nanese nam neprocjenjivu štetu čije posljedice ćemo još dugo osjećati.

Kad smo već kod Hareta njemu smo na prošlim izborima dali najviše glasova, u Visokom je baš “razvalio”, ali koliko nam je to značilo, opet neka svako sam prosudi. SBIH je ipak od svih lokalnih političkih stranaka koje participitaju u općinskom vijeću ipak u više instance vlasti progurala najviše “svojih” ljudi i to na značajne funkcije. Možda je Visoko i najviše dobilo od SBiH, Vahid Hećo, Enes Ganić, Džemail Silajdžić, Mirzeta Džonlagić, Hanka Mušinbegović, Hadžimehanović (ne mogu se sjetiti imena, ali znam nadimak Caja op.a)… to su ljudi koji su na veoma značajnim funkcijama. Osim njihovih zavidnih plata i vidljivo boljeg materijalnog stanja, ne znam da je Visoko nešto posebno hajrovalo. Na ovo bi moj prijatelj Asmir Hodžić rekao “dali smo mi, samo se ne zna”…. to je naravno priča za malu djecu, jer da senesšto dalo i znalo bi se, vidjelo bi se, kao što se vide novi stanovi, automobili, i osjetno bolje materijalno stanje gore pobrojanih.

Na kraju dolazimo do sve popularnijeg u Visokom Sefera Halilovića i njegovog BPS-a koji je trijumfalno ušao sa tri mjesta u vijeće na prošlim izborima iako prije toga nisu imali niti jedno. Vidjet ćemo kako će proći na narednim Općim izborima i nadam se da će izvući neku pouku iz gore napisanog.