Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Iskrivljene istine o ratnom Visokom treba na vrijeme zaustaviti zbog generacija koje dolaze

Gledam, čitam, slušam zadnjih godine neke stvari o Visokom i pitam se gdje sam zadnjih godina živio i u kojem sam to ja ratu bio i iz čijih rovava sam pucao za ovo što se danas zove Visoko? Oni koje je Alija Izetbegović 1995 godine amnestirao danas pričaju o patriotizmu i “svojoj čaršiji”, u televizijskim emisijama gostuju i o agresiji pričaju klasični ratni profiteri, biografije nekih Visočana sadržavaju nevjerovatne neistine i takve izlaze u javnost, slični njima im daju medijski prostor, a to može biti jako opasno!

Zadnji primjer nisam doživio, ali mi ga prepričala zaprepaštena kolegica koja se našla na licu mjesta u jednoj od visočkih banaka. Scena je slijedeća: dolazi gospodin i bez objašnjenja prekoreda staje ispred svih, sve to gleda trudna žena i vođena tim primjerom pita može li ona prekoreda jer ima malo dijete kod kuće, a i bez toga joj je trudnoj nezgodno na plus 32 stepena celzijusa. Gospodin koji je već tu prekoreda, uredno odgovara da ne može, a razlog zašto on može je taj jer je iz šehidske porodice. Možda bi to i imalo nekog smisla da moja kolegica ne poznaje dotičnog gospodina i uvjete pod kojim je on svrstan u šehidsku porodicu. Zbog toga kažem da je iskrivljena istina o Visokom jako opasna i u budućnosti mogla bi napraviti mnoge pometnje.

Zbog ovakvih primjera pravi visočki borci i prave porodice šehida nisu na privilegovanom mjestu u društvu. Nedavno sam bio i sa kćerkom istinskog visočkog heroja Tufe Buze, i ona mi je imala svašta za ispričati…. Ono što me najviše porazilo je nedavni sastanak sa jednim čovjekom koji je bio jako važan 1992 godine,  a kasnije diskreditovan. Pozvao se na novinarsku smjelost i pokazao mi neke dokumente iz tog perioda gdje sam svojim očima vidio dokaze, pečate i potpise ljudi koji su visočku mladost slali u uzaludnu smrt samo zbog novca i svojih pozicija. Ponavljam, iskrivljena istina o Visokom u ratu može biti pogubna za generacije koje dolaze, generacije koje će se kao i moja pitati zašto se naša škola zvala “Ahmet Fetehagić” kada se taj čovjek borio tamo u nekom španskom ratu i jel to kod nas nije bilo partizana pa nam se ni jedna škola u Visokom ne zove po nekom visočkom narodnom heroju?

I još nešto neka ostane zapisano, a i to sam vidio svojim očima. Neistina je da je prvo postrojavanje visočkih boraca bilo u kasarni u Visokom na kojem su se pojedinci uslikali i ušli u istoriju. Prvo postrojavanje je izvršeno na rukometnom igralištu stadiona Luke i nije ga izvršila tadašnja lokalna lažna politička elita kao što se danas misli i za ovu tvrdnju postoje uredni papiri. Sve je ovo jako bitno da sutra dijete pravog šehida i poginulog borca ne bi doživjelo u nekoj banci šikaniranje od nekoga ko je amnestirani patriota koji nas je ratnih godina gledao na “breaking news-u” bjelosvjetskih televizija.