Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Sretan Vam 1. maj, Međunarodni praznik rada

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osmosatnim radnim vremenom. Federacija trgovačkih organizacija i Radnički sindikat su 1884. godine donijeli rezoluciju o osmosatnom radnom vremenu, koja je trebala stupiti na snagu 1. maja 1886. godine.
Ova rezolucija je izazvala generalni štrajk u cilju ostvarenja radničkih zahtjeva, jer sve legalne metode nisu uspjele. S obzirom da su radnici do tada radili 10, 12 ili čak 14 sati dnevno, podrška za osmosatno radno vrijeme je izuzetno brzo rasla, bez obzira na indiferentnost i neslaganje mnogih sindikalnih vođa. U aprilu 1886. godine, 250.000 radnika je uzelo učešće u štrajku. Centar pokreta je bio u Chicagu i bio je organizovan od strane Međunarodne radničke asocijacije. Policija i lokalna milicija podigli su stepen spremnosti te dobili novo naoružanje, a sve to su finansirali lokalni biznismeni.
Bez obzira na sve to, do 1. maja pokret je okupio veliki broj tekstilnih, obućarskih i radnika iz ostalih grana privrede. Ali, 3. maja 1886. godine, policija je počela pucati na radnike u “McCormic Ripper works factory” i tom prilikom su ubijena četiri radnika, a veliki broj radnika je ranjen.
Čelnici sindikata su sljedeći dan sazvali masovni miting u Hymarket squeru kako bi protestvovali protiv brutalnosti. Miting je prošao bez incidenta, ali kada je na red došao i posljednji govornik ostalo je tek nekoliko stotina štrajkača. Tada je 180 policajaca došlo i naredilo im da se raziđu. Kada je govornik sišao sa platforme, bačena je bomba na policiju i tom prilikom je ubijen jedan policajac, a ranjeno 70.
Policija je odgovorila pucnjavom, ubivši jednog, a ranivši mnoge druge. Iako nikada nije tačno utvrđeno ko je bacio bombu, ovaj incident je poslužio kao izgovor za napad na ljevicu i radnički pokret. Policija je upadala i pretraživala domove i kancelarije osumnjičenih radikala, a stotine ih je uhapšeno bez optužbe.
Čelnici radničke partije su uznemiravani, a osam njih koji su bili najaktivniji optuženi su za zavjeru prilikom ubistva koje se dogodilo u bombaškom napadu na Hymarket-u.
Sud je svu osmoricu proglasio krivim, usprkos nedostatku dokaza koji bi ih povezali sa bombašem i osuđeni su na kaznu smrti. Albert Parsons, August Spiss, Adolf Fisher i George Angel obješeni su 11. novembra 1887 godine, Louis Leing je izvršio samoubistvo u zatvoru, dok su ostala trojica oslobođeni 1893.
Ne začuđuje činjenica da su država, biznismeni i ostali zvaničnici, kao i predstavnici medija, željeli sakriti pravu istinu o “majskim događajima”, predstavljajući ga kao praznik koji se slavi isključivo na Crvenom trgu u Moskvi.
Umjesto da nestane, radnički pokret se povećavao, stvarajući brojne druge pokrete i organizacije, uključujući i “Industrijske radnike svijeta”.
Proslava 1. maja je savremeno obilježavanje i podsjećanje na događaje iz 1886. godine, ali sam ovaj dan ima posebno značenje za radnike širom svijeta. Međunarodna radnička organizacija (prva međunarodna organizacija te vrste u svijetu) 1889. godine proglasila je 1. maj praznikom radničke klase, kao znak sjećanja na događaje u “Hymarket Martirs-u”.
Crvena zastava je postala simbol radničke krvi koja je pala za ostvarivanje radničkih prava.